2 Kings 10
1 Kako je u Samariji još bilo sedamdeset kraljevića iz Ahabove obitelji, uputi Jehu pismo gradskim glavarima u Samariju s ovim sadržajem:
2 ”čim dobijete ovo pismo, vi koji ste postavljeni nad starješinama i odgojiteljima kraljevićâ iz Ahabove obitelji i ovim kraljevićima iz obitelji svojega gospodara, i nad kolima i konjima, nad utvrdama i oružjem,
3 izaberite sebi najboljega i najvaljanijega kraljevića iz obitelji svojega gospodara, postavite ga na prijestolje njegova oca i borite se za kuću svojega gospodara!”
4 Ali se oni vrlo uplašiše i rekoše: “Kad mu dva kralja ne mogoše odoljeti, kako ćemo mi moći?”
5 I predstojnik palače, gradski glavar, starješine i odgojitelji poslaše Jehuu ovu vijest: “Mi smo tvoje sluge i činit ćemo sve što nam zapovjediš. Ne ćemo nikoga postavljati za kralja. čini što ti je volja!”
6 A on im uputi drugo pismo s ovim sadržajem: “Kad ste uz mene i hoćete mi biti poslušni, uzmite glave kraljevića iz obitelji svojega gospodara i dođite s njima k meni sutra u ovo doba u Jizreel!” Kraljevići, njih sedamdeset, bili su kod najodličnijih u gradu, koji su ih odgajali.
7 čim njima dođe to pismo, uzeše kraljeviće i poklaše ih, svih sedamdeset. Njihove glave staviše u košare i poslaše ih Jehuu u Jizreel.
8 Kad dođe glasnik i javi mu da su donijeli glave kraljevića, on zapovjedi: “Složite ih do sutra pred vratima u dvije gomile!”
9 Sljedećega jutra on iziđe, stupi pred sav narod i reče: “Vi ste bez krivnje. Znate da sam ja bio onaj koji se pobunio protiv svoga gospodara i ubio ga. Ali tko je pobio sve ove?
10 Znate, dakle, da nije ostala neispunjena nijedna Gospodnja prijetnja, koju je Gospodin izrekao nad Ahabovom kućom. Gospodin je samo izveo što je navijestio preko svojega sluge Ilije.”
11 Potom Jehu dade pobiti sve koji su još bili ostali u Jizreelu od Ahabove kuće, sve velikaše, pouzdanike i svećenike. Nije dao da od njih ostane ni jedan jedini.
12 Onda se Jehu podiže i pođe dalje u Samariju. Kad je bio na putu, kod pastirske kolibe,
13 naiđe na rođake Ahazje, Judina kralja. On ih upita tko su. Oni odgovoriše: “Mi smo rođaci Ahazjini i dođosmo posjetiti kraljeviće i sinove kraljice majke.”
14 On zapovjedi: “Pohvatajte ih žive!” Pohvataše ih žive i poklaše ih, četrdeset i dvojicu na cisterni, kod pastirske kolibe. Ne ostaviše ni jednoga jedinog od njih.
15 Kad je krenuo dalje, sastao se s Jonadabom, Rekabovim sinom, koji mu iziđe ususret. On ga pozdravi i upita ga: “Je li ti srce iskreno kao što je moje prema tebi?” Jonadab odgovori: “Jest, posve sigurno! Daj mi svoju ruku!” On mu dade ruku, uze ga k sebi u kola
16 i reče: “Hajde sa mnom, i veseli se revnosti mojoj za Gospodina!” I odvezoše ga njegovim kolima.
17 Kad dođe u Samariju, dade poubijati sve koji su još bili ostali u Samariji od Ahabove obitelji, dok je svu ne istrijebi, po riječi koju je Gospodin bio rekao Iliji.
18 Potom skupi Jehu sav narod i reče mu: “Ahab je premalo štovanja iskazao Baalu. Jehu će mu služiti revnije.
19 Zato mi dozovite sve Baalove proroke, sve njegove sluge i svećenike! Nijedan ne smije izostati. Jer želim prirediti veliku žrtvenu svečanost u čast Baalu. Tko izostane, ne će ostati na životu!” Jehu je tako radio kako bi prevario i uništio Baalove štovatelje.
20 Tada Jehu zapovjedi: “Oglasite u čast Baalu svečanu skupštinu!” I oglasiše je.
21 Jehu to razglasi po svemu Izrćlu, pa dođoše svi Baalovi štovatelji, i ne izosta ni jedan. Kad su bili ušli u Baalov hram, bio je Baalov hram, pun od jednoga kraja do drugoga.
22 Tada zapovjedi upravitelju riznice neka iznese haljine svim Baalovim štovateljima. I iznese im haljine.
23 Zatim uđe Jehu s Jonadabom, Rekabovim sinom, u Baalov hram i reče štovateljima Baalovim: “Pripazite dobro na to da ovdje među vama ne bude koji Gospodnji štovatelj, nego sami Baalovi štovatelji!”
24 I oni dođoše pripremiti žrtve klanice i paljenice. A Jehu je vani bio namjestio osamdeset ljudi i rekao im: “Tko pusti da ijedan od ovih ljudi, što vam ih predajem u ruke, utekne, odgovarat će svojim životom.”
25 Kad je žrtva paljenica bila priređena, zapovjedi Jehu vojnicima i tjelesnim stražarima: “Ustanite, pobijte ih! Nijedan ne smije umaknuti!” I pobiše ih vojnici i tjelesni stražari mačem, pobacaše ih van, provališe u svetište Baalova hrama,
26 izbaciše likove iz Baalova hrama i spališe ih.
27 Tada razrušiše kamene Baalove stupove, oboriše Baalov hram i od njegu načiniše zahode, koji postoje do dana današnjega.
28 Tako Jehu istrijebi Baalovu službu iz Izrćla.
29 Ali od grijeha Jeroboama, Nebatova sina, na koji je ovaj bio naveo Izrćla, ne odstupi ni Jehu, naime od zlatnih telaca u Betelu i Danu.
30 Doduše, bio je Gospodin dao javiti Jehuu: “Zato što si revno izvršio što mi je po volji i jer si učinio s Ahabovom kućom sve što mi je bilo u srcu, tvoji će potomci do četvrtog koljena sjediti na Izrćlovu prijestolju.”
31 Ipak se Jehu nije trudio da svim srcem živi po zakonu Gospodina, Boga Izrćlova. On nije odstupio od Jeroboamova grijeha, na koji je on bio naveo Izrćla.
32 U ono vrijeme počne Gospodin otkidati dijelove zemlje od Izrćla. Tada Hazćl udari po svim izrćlskim granicama;\
33 istočno od Jordana, na svu zemlju Gilead, naime na Gad, Ruben i Manaše, od Aroera što leži uz potok Arnona do Gileada i Bašana.
34 Ostala Jehuova povijest, sva njegova djela i sve njegove pobjede, zapisani su u knjizi povijesti Izrćlovih kraljeva.
35 Kad je Jehu bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga u Samariji. Njegov sin Joahaz postane kralj umjesto njega.
36 Vladao je Jehu u Samariji nad Izrćlom dvadeset i osam godina.